Muž me tuče iako sam u 7-mom mjesecu trudnoće…
Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće kada je sve počelo da se raspada. Nosila sam blizance i to je bio najsretniji period u mom životu – ili sam barem tako mislila. Vjerovala sam da će nas djeca zbližiti, da će moj muž konačno postati bolji čovjek, pažljiviji, smireniji.
Ali umjesto toga, on se potpuno promijenio. Počeo je kasno dolaziti kući, sve češće piti, a razgovori su se pretvarali u svađe. U početku sam pokušavala da prešutim, da ne pravim dodatni stres zbog trudnoće. Govorila sam sebi da će proći, da je to samo faza.
Te noći, sve je otišlo predaleko. Vratio se pijan i bez ikakvog razloga počeo da viče na mene. Pokušala sam ga smiriti, rekla sam da nisam dobro i da trebam mir zbog djece. Ali njegove riječi su bile sve gore.
Najviše me zaboljelo kada je rekao da ta djeca možda nisu njegova. Kao da mi je neko srce iščupao. Nisam mogla vjerovati šta čujem. Ustala sam, pokušala otići u drugu sobu da izbjegnem svađu, ali on me nije pustio.
Tada me je prvi put udario.
U tom trenutku nisam osjetila bol, samo šok. Jedino što mi je prolazilo kroz glavu bilo je – šta ako se nešto desi bebama? Počela sam plakati i moliti ga da prestane, ali to kao da ga je još više naljutilo.
Nekako sam uspjela izaći iz stana i otići kod komšinice. Ta noć mi je promijenila život.
Sljedeće jutro sam donijela najtežu odluku – da odem zauvijek. Zbog sebe, ali najviše zbog djece. Shvatila sam da nijedna žena ne treba da trpi nasilje, bez obzira na sve.
Danas, nekoliko mjeseci kasnije, držim svoje blizance u naručju i znam da sam napravila ispravnu odluku. Nije bilo lako, ali sam konačno pronašla mir.
