Skip to content

Kako je vozač postao jedini krivac?

Kako je Tužilaštvo Kantona Sarajevo u najkraćem roku došlo do zaključka da svu krivicu tramvajske nesreće pripiše isključivo jednoj osobi, vozaču, javnost ne može znati.

Floskula je uvijek tu – “ne možemo iznositi detalje, da ne ugrozimo istragu”. I to obrazloženje je legitimno u određenoj fazi postupka. Međutim, kada se javnosti saopšti zaključak o krivici jedne osobe, a istovremeno izostanu ključna pojašnjenja – prostor za sumnju se širi, javlja N1.

A, sve je širi i spisak pitanja – na osnovu čega je utvrđeno da je tramvaj bio tehnički ispravan? Ko su vještaci čija su mišljenja donesena u kratkom roku? Koje su njihove reference i metodologija? Imena tih vještaka se rijetko u javnosti. Oni daju mišljenja u roku od nekoliko sati, a ta mišljenja mogu nekome preko noći uništiti život.

Zašto se njihove kompetencije ne mogu javno preispitivati? Zato što su za uši policije, tužilaca i sudija, jer sve izvan toga uvijek je još jedna floskula koja svakodnevno izađe iz pravosuđa – “pritisak na rad”.

I iza te rečenice su dovoljno sakriveni pa na medijske upite, a u interesu javnosti, odgovaraju rijetko ili saopštavaju informacije šturo, dosadno, pravosudnim rječnikom.

Ne organizuju konferencije za medije, a rijetko i disciplinski odgovaraju, jer o tome jesu li krivi ili ne, da li su dobro uradili posao ili ne – odlučuju njihove kolege.

A da tužilaštva često ne rade dobro svoj posao, to je univerzalna bosanskohercegovačka istina i jedan od najvećih problema ovog društva. Čast izuzecima.

Zato tri dana nakon teške nesreće, javnost i dalje ne može da shvati kako je Tužilaštvo došlo do zaključka da je samo vozač kriv i da je tramvaj bio ispravan. A sve ove dane slušamo vozače koji jedan iza drugog tvrde kako su kvarove prijavljivali i nesreću naslućivali. Tužilaštvo se odlučilo za iskaze vještaka, o kojima javnost trenutno ništa ne zna. I nema kraja onome što ne znamo.

Da li su pronađeni svjedoci iz tramvaja, koji su nastupali na TV stanicama tvrdeći kako je vozač pokušavao upozoriti pješake? Na koncu, tri dana nakon, javnost ne zna šta je na snimku iz tramvaja i prema posljednjim informacijama Tužilaštvo ga još nije ni vidjelo niti analiziralo.

Ne tvrdeći ni da je kriv, a ni da nije, a vodeći se presumpcijom nevinosti, jedina sreća u nesreći vozača tramvaja je javnost, odnosno građani koji od njega nisu odustali. A Tužilaštvo je ostalo dosljedno i ovoga puta – nemaju ni volju, ni želju, a ni potrebu da svoje postupke bilo kome objasne.