Kad sam saznala da sam trudna, kao da mi se sve u meni srušilo. Odjednom sam morala da izgovorim istinu koju nijedna žena ne želi da prizna – dijete nije njegovo. Pokušavala sam da potisnem stvarnost, da se nadam da će sve nekako proći samo od sebe. Nije.
Onog trenutka kada je saznao, pogled kojim me je godinama gradio pretvorio se u hladan udarac. Nije bilo rasprave, nije bilo pitanja. Samo jedna jedina riječ:
NAJČITANIJE VIJESTI
Novi detalji tragedije kod Kladnja: Nezvanično se spominju problemi u emotivnoj vezi
NOVINAR DOMAGOJ MARGETIĆ OBJAVIO UZNEMIRUJUĆU SNIMKU: “U vrijeme kad je na snajperskim položajima iznad Sarajeva bio Aleksandar Vučić…”
„Odlazi.“
I tako sam završila na ulici. Bez krova nad glavom, bez ikoga svog, bez ikakvog plana. Sa djetetom koje nosim i ogromnim teretom srama.
Jednog dana sjedila sam na klupi, praznih ruku i praznog pogleda. Nisam znala šta dalje. Tada mi je prišla starija žena. Njeno lice bilo je umorno, ali toplo. Pogledala me pravo u oči, zatim u moj stomak, i tiho rekla:
NAJČITANIJE VIJESTI
ISPLIVAO NOVI SEVERININ KUĆNI SNIMAK SIGURNO JOJ NEĆE BITI DOBRO! (VIDEO)
Tragedija kod Kladnja: Preminuo mladić – imao samo 22 godine
„Znam šta ti treba.“
Izvadila je 50 eura iz torbe i stavila mi u ruku.
„Uzmi. Za dijete.“
Nisam mogla da progovorim. Suze su mi same tekle. Željela sam da odbijem, ali ona se već okrenula i polako otišla, kao da je tačno znala da mi taj gest znači više nego što ću ikada moći da joj vratim.
Kasnije, kada sam stigla u privremeni stan koji mi je jedna poznanica ustupila na nekoliko dana, sjela sam na krevet i otvorila torbu. Tada sam vidjela da u njoj nije bio samo novac.
Bio je i mali, uredno sklopljen papirić.
Na njemu je pisalo:
„Nisi loša osoba. Pogriješila si. Dijete koje nosiš nije kazna – ono je razlog da nastaviš. I ja sam nekad ostala sama. Preživjela sam. Preživjećeš i ti.“
Tada sam prvi put, nakon dugo vremena, osjetila nešto osim krivice – pojavio se tračak nade.
Ne znam ko je bio čovjek sa kojim sam pogriješila. Ne znam hoću li ikada moći da oprostim sebi. Ali jedno znam:
Taj susret sa nepoznatom bakom spasio mi je život.
Ponekad nas ne podignu oni za koje očekujemo da hoće – već potpuno stranci koji u nama vide nešto što mi sami više ne prepoznajemo.