“Bio sam MODAR, pocijepao sam najlon i GO TRČAO KROZ HODNIKE BOLNICE”: Bosanac se PROBUDIO U MRTVAČNICI, ljekari ga potpuno otpisali, a nakon 2 sata desilo se ČUDO
Šefik Šećić iz Srebrenika je greškom proglašen mrtvim od strane lekara nakon što je doživeo kliničku smrt tokom Bajrama 2024. godine
Prebačen je u mrtvačnicu u Tuzli gde se kasnije probudio umotan u najlon, ne znajući gde se nalazi
Šefik Šećić iz Srebrenika, u svom kraju poznatiji pod nadimkom Nute, doživeo je filmsku i potpuno neverovatnu sudbinu kada su ga lekari greškom proglasili mrtvim. Nakon što mu je iznenada pozlilo i pošto je doživeo kliničku smrt, ovaj neverovatni čovek se probudio u mrtvačnici i potpuno nag pobegao kroz bolničke hodnike.
Sve je počelo 2024. godine kada se slavio Bajram. Šefik Šećić ustao je rano ujutru kako bi otvorio vrata svoje kuće.
“Bio je Bajram. Ustao sam ujutru da otvorim vrata, samo što sam ustao, pao sam i zvao decu. Sanitet je odmah došao po mene. Doktori su rekli deci da idu kući, jer umirem. Rekli su da ne mogu preživeti”, kaže Šefik.
Preplašenoj porodici su lekari saopštili najcrnje vesti. Medicinsko osoblje je iz njega tada izvadilo više od pet i po litara vode, a Šefik je zatim prebačen u bolnicu u Tuzli, gde su ga ostavili u mrtvačnici misleći da je preminuo.
“Nisam znao ni da sam u Tuzli. Ležao sam na nosilima umotan u najlon. Kad sam se probudio, progleda ja, stariji čovek kraj mene, odelo crno na njemu. Počeo sam plakati, a onda mu rekao: Doktore, spasi me”, priča Šefik.
Ubrzo je usledio potpuni haos jer misteriozni čovek u crnom odelu očigledno nije bio nimalo spreman za ovakav rasplet događaja.
“Ja onako plav, modar, uhvatio sam one najlone i počeo čupati. Njega sam pitao ‘Jesi li ti čuo za Srebrenik, a za Nuteta’, on meni veli ‘Nisam’, rekoh ‘E, čuj, znaćeš za mene’. Pokidao sam najlone, a on je počeo bežati”, rekao je Bosanac.
Šefik navodi da je potom potpuno nag izleteo na hodnik i počeo da trči, ostavljajući medicinsko osoblje u potpunoj neverici. Odmah je zahtevao da ide svojoj kući, a zaposleni su brže bolje javili njegovim najbližima da je njihov otac ipak živ.
“Zahtevao sam da idem kući, oni su javili mojima. Možda sam jedno dva sata bio tamo i morali su me pustiti”, rekao je Šefik.
