Skip to content
Home » “Umirao mi je pred očima”: Dječak (2) zbog stomačnog virusa doživio moždani udar, a onda se desilo neočekivano

“Umirao mi je pred očima”: Dječak (2) zbog stomačnog virusa doživio moždani udar, a onda se desilo neočekivano

Hadson Rid, iz Kilvininga u Eširu, imao je samo dve godine kada je težak stomačni virus doveo do dehidratacije koja je izazvala krvni ugrušak i krvarenje na mozgu, ali se čudesno oporavio.

Jedna majka je izdala upozorenje nakon što je njeno dete “umalo umrlo” kada je stomačni virus pokrenuo moždani udar opasan po život.

Hadson Rid je imao samo dve godine kada se razboleo od nečega za šta je njegova majka Amber Dejvidson (29) pretpostavila da je samo stomačni virus, jer je povraćao i “nije mogao da zadrži tečnost”.Međutim, kada je Amber primetila da je ruka njenog mališana “ukočena u vazduhu”, da su mu se noge “potpuno ispravile” i da ispušta “čudne” zvuke, hitno je odvela Hadsona u bolnicu.

Amber kaže da je “u roku od pet minuta” pet doktora radilo na Hadsonu, pokušavajući da reanimiraju njenog sina nakon što je izgubio svest tokom puta do bolnice.Uprkos čistom CT snimku, Hadson je ostao bez svesti narednih pet dana, a magnetna rezonanca je otkrila da ima “masivni” krvni ugrušak i krvarenje u mozgu koje je izazvalo moždani udar, prenosi Daily Record.

Sledećeg dana je hitno prebačen na Dečje odeljenje intenzivne nege u Glazgovu, nakon što je neurolog otkrio da je ugrušak nastao usled “jedan u milijardu” slučaja dehidratacije od stomačnog virusa, što je izazvalo zgrušavanje krvi.

Mali Hadson je proveo četiri nedelje u bolnici, gde je primao transfuziju i lekove za razređivanje krvi. Uprkos tome što im je rečeno da on više nikada neće “hodati, pričati ili se pomerati”, on je prohodao u roku od nedelju dana.

Moždani udar ostavio trajne posledice

Sada, kao sedmogodišnjak, Hadson ide u školu i ne dozvoljava da ga “išta poremeti”, uprkos tome što mu je mozak oštećen usled težine moždanog udara. Majka Amber otkriva da posledice moždanog udara “dosta utiču na njega” u pogledu kretanja, da često pada i ima poteškoća sa govorom, ali insistira da on vodi “prilično normalan život”.

“On je pravo čudo. Čak su i doktori oduševljeni njime, svima je dokazao da greše. Prvo sam tog dana primetila njegovu ruku. Ispuštao je neki zvuk, ne plač, već samo čudan zvuk. Snimila sam ga i poslala svekrvi da vidim da li ona ima neku ideju šta se dešava, jer znam da su napadi česti kod dece, pa sam pomislila da bi to moglo biti u pitanju.”, Rekla je majka.

“Pozvala sam lekare i rekla da mislim da ima napad. Rekli su da će mi se doktor javiti. Pre nego što su me pozvali, samo sam ga pogledala i odvela u bolnicu. U roku od pet minuta pet lekara je radilo na njemu. Pokušavali su da ga reanimiraju – umirao je pred nama.”

Hadson se razboleo u septembru 2021. godine, a kada je Amber primetila neobične simptome, poslala je snimak svekrvi i pozvala svog lekara opšte prakse za savet. Amber kaže da su joj rekli da će je doktor pozvati nazad.

Zabrinuta Amber je odvela sina u Hitnu pomoć, sumnjajući da možda ima napad, ali CT snimci su bili čisti. Primljen je na odeljenje u nesvesti i nije se budio pet dana, a svaki put kada bi pokušao da se probudi, dobio bi napad.

Magnetna rezonanca sledećeg dana otkrila je da ima krvni ugrušak i krvarenje u mozgu.

“U bolnici su nam rekli da ne mogu ništa više da učine i da je on jedan veoma bolestan dečačić. Poslednja nada bila je slanje snimaka koje sam napravila profesoru u Glazgovu – on je neurolog i kaže da je to bila šansa jedan u milijardu da je Hadson imao dehidrataciju zbog stomačnog virusa koja je izazvala zgušnjavanje krvi i krvarenje u mozgu.”

“Hadson je hitno prebačen u Dečju bolnicu u Glazgovu i bio je na intenzivnoj nezi gde je primao transfuziju krvi, razređivače krvi, sve što ima veze sa moždanim udarima. Rečeno nam je da Hadson više nikada neće hodati, pričati ili se pomerati.U roku od nedelju dana bio je na nogama. I dalje ima manju govornu manu i oštećenje mozga, ali on je tu, živ je, hoda i priča.” Kaže majka.

Hadson je proveo četiri nedelje u bolnici oporavljajući se i morao je da se hrani preko nazogastrične sonde šest meseci, jer nije mogao da jede na usta zbog toga što je moždani udar uticao na njegove oralne pokrete.

Sada Hadson ide na radnu terapiju svakih šest meseci, viđa nutricionistu jednom mesečno i ide na logopedske tretmane svake nedelje. Takođe posećuje bolnicu dva puta godišnje radi kontrola i redovno radi analize krvi i preglede srca.

“Njegovo kretanje je odlično, ali dosta pada, a kako bude napredovao, videćemo koliki je stvarni stepen oštećenja mozga. Sada smo u fazi kada druga deca napreduju, a Hadson ne, i njegovo oštećenje mozga je očiglednije.

“Idemo dan po dan da vidimo kako će reagovati. To je jednostavno igra čekanja. On je tako sladak, pun ljubavi i ima zlatno srce. Ne dozvoljava da ga bilo šta poremeti.”, Govori majka.

Amber želi da podigne svest o moždanim udarima kod dece izazvanim stomačnim virusima, priznajući da nije bila upoznata sa znakovima upozorenja. “Mislim da je u pitanju stigma da se moždani udari dešavaju starijim ljudima”, objašnjava ona.

“Očigledno postoji velika svest o moždanim udarima kada su u pitanju lice, ruke i govor, ali nisam mislila da bi dvogodišnjak mogao da ima moždani udar, zbog čega mi to nikada nije ni palo na pamet.

Čak i sada, kada kažem ljudima da je moj dvogodišnjak imao moždani udar, oni kažu “nema šanse” ili “nisam znao da moždani udar može da se desi detetu tog uzrasta”.

“U tom trenutku proradi adrenalin i prebacite se u mod majke. Osećam da sam verovatno sumnjala u sebe ili razmišljala “da li preterujem?” pre nego što sam ga odvela u bolnicu. Nisam bila svesna koliko je situacija zapravo ozbiljna.

“Tek nekoliko meseci kasnije pomislila sam “to se zapravo desilo, Hadson je zaista prošao kroz to”, ali u tom trenutku sam bila samo u majčinskom modu i modu za preživljavanje”.