Vijesti
Ovo su imena osumnjičenih za smrt Kristiana Josipa Periša (32)
Istraga je u toku otkrila pojedinosti o intervenciji tokom koje je Periš preminuo, a nadležni organi uzeli su iskaze bolničkih zaposlenika i pregledali snimke kamera unutarnjeg nadzora.
U rješenju Županijskog državnog tužilaštva u Zagrebu od 8. novembra navedena su imena četvorice osumnjičenih medicinskih tehničara, ali i ostalih zaposlenika koji se u dokumentu pojavljuju zbog saznanja o tom događaju.
Dokument sadrži i opis zbivanja u bolničkoj sobi, preliminarne nalaze obdukcije te hronologiju reakcija bolničke uprave i nadležnih institucija nakon što je pacijent preminuo.
Istraga je pokrenuta protiv Matije Vragovića (1994.), Noe Hrenara (2004.), Mladena Lončara (1974.) i Ivana Brlića (1998.). Sva četvorica medicinska tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe zbog načina na koji su postupali prema Perišu tokom intervencije u bolničkoj sobi 21. oktobra.
Prema navodima iz tužilačkog rješenja, pacijent je u to vrijeme bio djelimično privezan za krevet, dok je medicinsko osoblje prema njemu primjenjivalo fizičku silu. Dvojica osumnjičenih terete se da su mu jastukom pritiskali lice i vrat, onemogućavajući mu normalno disanje.
Trojica se sumnjiče za udaranje šakama i laktom u glavu, dok se dvojica terete za držanje Periševih ruku i pritisak na stomak. U dokumentu se navodi i pritisak koljenima na vrat.
Tužilaštvo ocjenjuje da prikupljeni dokazi ukazuju na osnovanu sumnju da su četvorica medicinskih tehničara počinila teško ubistvo posebno ranjive osobe. Radi se o navodima iz istrage, a sud je taj koji će donijeti konačnu odluku o krivici.
Ključan dokaz u istrazi predstavlja snimak nadzorne kamere iz bolničke sobe, na kojem je uhvaćeno otprilike osam i po minuta postupanja prema Perišu.
Na snimku se pojavljuje ukupno devet članova medicinskog osoblja. Većina je prisutna tokom gotovo čitavog događaja, dok se jedna žena zadržava svega kratko.
Periš leži na krevetu okružen zaposlenicima. U jednom trenutku počinje vikati, a osoblje mu potom stavlja jastuk preko glave.
Prema analizi snimka, jastuk ostaje na njegovoj glavi oko sedam i po minuta. Nije vidljiv u početnih manje od pola minute, niti u posljednjih nešto više od pola minute, kada osoblje uočava da pacijent prestaje davati znakove života i pristupa reanimaciji.
Na snimku su, prema opisu iz dokumentacije, vidljivi udarci šakom i laktom te pritisak koljenom na predjelu vrata u završnoj fazi primjene sile.
Periš se tokom intervencije trza, no oko sedme minute i 15 sekundi snimka se potpuno umiruje. Unatoč tome, zaposlenici nastavljaju pritiskati njegovo tijelo.
Nakon osme minute osoblje primjećuje da je pacijent bez svijesti, a manje od deset sekundi potom počinje reanimacija.
Raniji iskazi medicinskog osoblja sadržavali su tvrdnje da je Periš tokom intervencije vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao ugristi zaposlenike. Ipak, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava nekoga ugristi neposredno prije nego što mu je jastuk stavljen na glavu.
Jedna medicinska sestra navela je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge dok su ga vezivali. Prema njenom iskazu, druga sestra ušla je u sobu i dala mu injekciju lijekova.
Potvrdila je da su kolege udarale pacijenta i pritiskale mu jastuk na glavu. Nakon gubitka svijesti, osoblje je pristupilo reanimaciji.
Jedan medicinski tehničar izjavio je da se Periš tokom intervencije neprestano trzao te da mu je pokušavao smiriti noge. Drugi je opisivao vikanje, prijetnje i pljuvanje pacijenta, uz tvrdnju da je pokušavao ugristi osoblje.
Stavljanje jastuka na glavu pacijenta opisao je kao „nepisanu proceduru
za koju je rekao da se primjenjivala kako bi se spriječilo ozljeđivanje pacijenta i zaposlenika.
Pored četvorice osumnjičenih, policija je razgovarala s još petero zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja.
U dokumentaciji su navedeni Ana Marija Čustić, Josipa Lukić, Mirjana Živčnjak, Ivan Škornjak i Ilija Ešegović.
U zajedničkom sažetku njihovih iskaza opisuje se kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udaranje i pritiskanje jastuka.
Rješenje ipak ne sadrži pojedinačne iskaze svakog od petero zaposlenika, zbog čega nije moguće utvrditi ko je iznio određenu tvrdnju niti precizno povezati izjave s konkretnim osobama.
Samo navođenje njihovih imena u dokumentu ne znači da su osumnjičeni za krivično djelo. Također, nije utvrđeno da su svi bili prisutni u sobi tokom cijele intervencije ili da su neposredno vidjeli sve opisane radnje.
Tužilački dokument sadrži i imena četiri liječnice čija su pisana očitovanja pribavljena u okviru kriminalističkog istraživanja. Riječ je o Mireli Čelić Ružić, Darjani Svetinović, Silvani Jelavić i Luciji Mance Šenjug.
Posljednje dvije liječnice dovode se u vezu s policijskim intervencijama koje su se odigrale nekoliko sati prije Periševe smrti.
Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna liječnica hitnog prijema tokom prve intervencije, oko 15:23 sati. Policajci su tada Periša zatekli kako sjedi na klupici, bez agresivnog ponašanja i pružanja otpora.
Periš im je rekao da se boji vratiti u bolnicu jer su ga, kako je tvrdio, ranije gušili i vezivali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.
Tokom druge intervencije, oko 17 sati, policija je razgovarala s Lucijom Mance Šenjug. Ona je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.
Za Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović u rješenju nisu navedeni detalji njihovih uloga u liječenju pacijenta niti sadržaj pisanih očitovanja.
Na temelju dostupne dokumentacije nije moguće zaključiti da je ijedna od četiri liječnice bila prisutna tokom kobne intervencije.
Utvrđeni su i prijelomi rebara, kao i edem pluća i mozga.
U trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti nije bio utvrđen jer su bila neophodna dodatna vještačenja. Stoga se ni opis nasilnog postupanja ni okolnost da je Periš prestao reagovati tokom intervencije ne mogu samostalno smatrati konačnim medicinskim zaključkom o mehanizmu smrti.
Direktorica bolnice Majda Grah, prema službenom dopisu Ministarstvu zdravstva, za Periševu smrt saznala je 21. oktobra oko 22:25 sati, pošto ju je obavijestila dežurna liječnica.
Već sljedećeg dana pokrenula je unutrašnji nadzor i od zaposlenika zatražila pisane izvještaje.
Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić izjavio je da su izvještaji liječnika i medicinskih sestara pristizali tokom narednih pet do šest dana. Četvorica medicinskih tehničara, međutim, nisu dostavila očitovanja te su otišla na bolovanje, što je, prema njegovim riječima, izazvalo sumnju da se nešto prikriva.
Snimak nadzorne kamere direktorica je pregledala tek 4. novembra, dakle 14 dana nakon pacijentove smrti. Tada je postupanje osoblja opisala kao nepropisno, neetično i nasilno.
Policiju je kontaktirala 5. novembra, a snimak je izuzet dan nakon toga.
Istovremeno je Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za inspekcijski nadzor i od bolnice zatražio čuvanje snimaka nadzornih kamera.
Index je više puta tražio od DORH-a odgovore na pitanja o postupanju nakon prijave i razlozima zbog kojih snimak nije ranije izuzet, ali odgovore nije dobio.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić potvrdila je da je zdravstvena inspekcija pritužbu porodice zaprimila 26. oktobra. Navela je da je za slučaj saznala tek 9. novembra, uz obrazloženje da inspekcija djeluje samostalno i nije dužna izvještavati ministricu.
Za zakašnjelo obavještavanje okrivila je bolnicu, koja je Ministarstvo izvijestila 7. novembra, više od dvije sedmice nakon Periševe smrti.
Vanredni nadzor zdravstvene inspekcije u međuvremenu je okončan, no njegovi rezultati još nisu javno objavljeni.
Rješenje o istrazi donosi imena osumnjičenih, opis radnji koje im se stavljaju na teret te dio saznanja prikupljenih tokom kriminalističkog istraživanja.
Ipak, dokument ne nudi odgovore na sva pitanja o zbivanjima u bolničkoj sobi 11A.
Nije moguće utvrditi gdje se tačno nalazio svaki od petero ostalih zaposlenika, koje je radnje pojedinačno vidio niti što je svako od njih zasebno izjavilo policiji.
Otvoreno ostaje i pitanje zašto nijedan od zaposlenika koji su svjedočili intervenciji, barem prema onome što je vidljivo na snimku, nije reagovao i pokušao zaustaviti postupanje prema pacijentu.
Istraga bi, kako je ranije navedeno, mogla biti proširena, dok će dodatna vještačenja morati razjasniti okolnosti i medicinski uzrok Periševe smrti.
U rješenju Županijskog državnog tužilaštva u Zagrebu od 8. novembra navedena su imena četvorice osumnjičenih medicinskih tehničara, ali i ostalih zaposlenika koji se u dokumentu pojavljuju zbog saznanja o tom događaju.
Dokument sadrži i opis zbivanja u bolničkoj sobi, preliminarne nalaze obdukcije te hronologiju reakcija bolničke uprave i nadležnih institucija nakon što je pacijent preminuo.
Četvorica medicinskih tehničara u istrazi
Istraga je pokrenuta protiv Matije Vragovića (1994.), Noe Hrenara (2004.), Mladena Lončara (1974.) i Ivana Brlića (1998.). Sva četvorica medicinska tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe zbog načina na koji su postupali prema Perišu tokom intervencije u bolničkoj sobi 21. oktobra.
Prema navodima iz tužilačkog rješenja, pacijent je u to vrijeme bio djelimično privezan za krevet, dok je medicinsko osoblje prema njemu primjenjivalo fizičku silu. Dvojica osumnjičenih terete se da su mu jastukom pritiskali lice i vrat, onemogućavajući mu normalno disanje.
Trojica se sumnjiče za udaranje šakama i laktom u glavu, dok se dvojica terete za držanje Periševih ruku i pritisak na stomak. U dokumentu se navodi i pritisak koljenima na vrat.
Tužilaštvo ocjenjuje da prikupljeni dokazi ukazuju na osnovanu sumnju da su četvorica medicinskih tehničara počinila teško ubistvo posebno ranjive osobe. Radi se o navodima iz istrage, a sud je taj koji će donijeti konačnu odluku o krivici.
Snimak nadzorne kamere zabilježio tok intervencije
Ključan dokaz u istrazi predstavlja snimak nadzorne kamere iz bolničke sobe, na kojem je uhvaćeno otprilike osam i po minuta postupanja prema Perišu.
Na snimku se pojavljuje ukupno devet članova medicinskog osoblja. Većina je prisutna tokom gotovo čitavog događaja, dok se jedna žena zadržava svega kratko.
Periš leži na krevetu okružen zaposlenicima. U jednom trenutku počinje vikati, a osoblje mu potom stavlja jastuk preko glave.
Prema analizi snimka, jastuk ostaje na njegovoj glavi oko sedam i po minuta. Nije vidljiv u početnih manje od pola minute, niti u posljednjih nešto više od pola minute, kada osoblje uočava da pacijent prestaje davati znakove života i pristupa reanimaciji.
Na snimku su, prema opisu iz dokumentacije, vidljivi udarci šakom i laktom te pritisak koljenom na predjelu vrata u završnoj fazi primjene sile.
Periš se tokom intervencije trza, no oko sedme minute i 15 sekundi snimka se potpuno umiruje. Unatoč tome, zaposlenici nastavljaju pritiskati njegovo tijelo.
Nakon osme minute osoblje primjećuje da je pacijent bez svijesti, a manje od deset sekundi potom počinje reanimacija.
Šta su zaposlenici ispričali o događaju
Raniji iskazi medicinskog osoblja sadržavali su tvrdnje da je Periš tokom intervencije vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao ugristi zaposlenike. Ipak, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava nekoga ugristi neposredno prije nego što mu je jastuk stavljen na glavu.
Jedna medicinska sestra navela je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge dok su ga vezivali. Prema njenom iskazu, druga sestra ušla je u sobu i dala mu injekciju lijekova.
Potvrdila je da su kolege udarale pacijenta i pritiskale mu jastuk na glavu. Nakon gubitka svijesti, osoblje je pristupilo reanimaciji.
Jedan medicinski tehničar izjavio je da se Periš tokom intervencije neprestano trzao te da mu je pokušavao smiriti noge. Drugi je opisivao vikanje, prijetnje i pljuvanje pacijenta, uz tvrdnju da je pokušavao ugristi osoblje.
Stavljanje jastuka na glavu pacijenta opisao je kao „nepisanu proceduru
za koju je rekao da se primjenjivala kako bi se spriječilo ozljeđivanje pacijenta i zaposlenika.
Još petero zaposlenika navedeno u dokumentaciji
Pored četvorice osumnjičenih, policija je razgovarala s još petero zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja.
U dokumentaciji su navedeni Ana Marija Čustić, Josipa Lukić, Mirjana Živčnjak, Ivan Škornjak i Ilija Ešegović.
U zajedničkom sažetku njihovih iskaza opisuje se kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udaranje i pritiskanje jastuka.
Rješenje ipak ne sadrži pojedinačne iskaze svakog od petero zaposlenika, zbog čega nije moguće utvrditi ko je iznio određenu tvrdnju niti precizno povezati izjave s konkretnim osobama.
Samo navođenje njihovih imena u dokumentu ne znači da su osumnjičeni za krivično djelo. Također, nije utvrđeno da su svi bili prisutni u sobi tokom cijele intervencije ili da su neposredno vidjeli sve opisane radnje.
Četiri liječnice navedene u rješenju
Tužilački dokument sadrži i imena četiri liječnice čija su pisana očitovanja pribavljena u okviru kriminalističkog istraživanja. Riječ je o Mireli Čelić Ružić, Darjani Svetinović, Silvani Jelavić i Luciji Mance Šenjug.
Posljednje dvije liječnice dovode se u vezu s policijskim intervencijama koje su se odigrale nekoliko sati prije Periševe smrti.
Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna liječnica hitnog prijema tokom prve intervencije, oko 15:23 sati. Policajci su tada Periša zatekli kako sjedi na klupici, bez agresivnog ponašanja i pružanja otpora.
Periš im je rekao da se boji vratiti u bolnicu jer su ga, kako je tvrdio, ranije gušili i vezivali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.
Tokom druge intervencije, oko 17 sati, policija je razgovarala s Lucijom Mance Šenjug. Ona je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.
Za Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović u rješenju nisu navedeni detalji njihovih uloga u liječenju pacijenta niti sadržaj pisanih očitovanja.
Na temelju dostupne dokumentacije nije moguće zaključiti da je ijedna od četiri liječnice bila prisutna tokom kobne intervencije.
Obdukcija pokazala brojne povrede
Preliminarni nalazi obdukcije navedeni u tužilačkom rješenju pokazali su da su na Periševom tijelu pronađeni krvni podljevi, oguljotine i druge povrede.Utvrđeni su i prijelomi rebara, kao i edem pluća i mozga.
U trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti nije bio utvrđen jer su bila neophodna dodatna vještačenja. Stoga se ni opis nasilnog postupanja ni okolnost da je Periš prestao reagovati tokom intervencije ne mogu samostalno smatrati konačnim medicinskim zaključkom o mehanizmu smrti.
Od smrti do pregleda snimka proteklo 14 dana
Direktorica bolnice Majda Grah, prema službenom dopisu Ministarstvu zdravstva, za Periševu smrt saznala je 21. oktobra oko 22:25 sati, pošto ju je obavijestila dežurna liječnica.
Već sljedećeg dana pokrenula je unutrašnji nadzor i od zaposlenika zatražila pisane izvještaje.
Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić izjavio je da su izvještaji liječnika i medicinskih sestara pristizali tokom narednih pet do šest dana. Četvorica medicinskih tehničara, međutim, nisu dostavila očitovanja te su otišla na bolovanje, što je, prema njegovim riječima, izazvalo sumnju da se nešto prikriva.
Snimak nadzorne kamere direktorica je pregledala tek 4. novembra, dakle 14 dana nakon pacijentove smrti. Tada je postupanje osoblja opisala kao nepropisno, neetično i nasilno.
Policiju je kontaktirala 5. novembra, a snimak je izuzet dan nakon toga.
Porodica krivičnu prijavu podnijela dva dana nakon smrti
Advokat porodice Leon Zrnić izjavio je da je 23. oktobra, dva dana nakon Periševe smrti, podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje.Istovremeno je Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za inspekcijski nadzor i od bolnice zatražio čuvanje snimaka nadzornih kamera.
Index je više puta tražio od DORH-a odgovore na pitanja o postupanju nakon prijave i razlozima zbog kojih snimak nije ranije izuzet, ali odgovore nije dobio.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić potvrdila je da je zdravstvena inspekcija pritužbu porodice zaprimila 26. oktobra. Navela je da je za slučaj saznala tek 9. novembra, uz obrazloženje da inspekcija djeluje samostalno i nije dužna izvještavati ministricu.
Za zakašnjelo obavještavanje okrivila je bolnicu, koja je Ministarstvo izvijestila 7. novembra, više od dvije sedmice nakon Periševe smrti.
Vanredni nadzor zdravstvene inspekcije u međuvremenu je okončan, no njegovi rezultati još nisu javno objavljeni.
Šta još nije razjašnjeno?
Rješenje o istrazi donosi imena osumnjičenih, opis radnji koje im se stavljaju na teret te dio saznanja prikupljenih tokom kriminalističkog istraživanja.
Ipak, dokument ne nudi odgovore na sva pitanja o zbivanjima u bolničkoj sobi 11A.
Nije moguće utvrditi gdje se tačno nalazio svaki od petero ostalih zaposlenika, koje je radnje pojedinačno vidio niti što je svako od njih zasebno izjavilo policiji.
Otvoreno ostaje i pitanje zašto nijedan od zaposlenika koji su svjedočili intervenciji, barem prema onome što je vidljivo na snimku, nije reagovao i pokušao zaustaviti postupanje prema pacijentu.
Istraga bi, kako je ranije navedeno, mogla biti proširena, dok će dodatna vještačenja morati razjasniti okolnosti i medicinski uzrok Periševe smrti.
