Marija Šerifović se oprostila: Došao je kraj

Njena poruka podsjetila je na to da se ponekad najveće promjene ne događaju uz velike odluke i dramatične preokrete

Marija Šerifović emotivnom objavom na Instagramu oprostila se od ljudi s kojima je provela dane na Baliju, ali i od jednog dijela sebe koji je, kako je priznala, dugo nosila sa sobom. Putovanje koje je u početku preispitivala na kraju joj je donijelo važne spoznaje o sebi, životu i onome što je zaista važno.

– I tako. Došao je kraj – započela je Marija svoju objavu, osvrćući se na iskustvo koje je, po svemu sudeći, ostavilo dubok trag na nju.

Prisjetila se kako su na putovanje stigli kao potpuni stranci, svako sa svojim životom, brigama, strahovima i pričama koje možda dugo nisu imali priliku podijeliti ni s najbližima.

– Došli smo ovdje kao stranci. Svako sa svojim životom, teretom, strahovima i onim što je dugo ćutao, čak i pred sobom. Danas se rastajemo kao ljudi koji jedni o drugima znaju možda više nego oni koji nas čitavog života čekaju kod kuće – napisala je.

Posebno ju je iznenadila bliskost koja se može razviti za svega nekoliko dana, ali i način na koji tuđa iskustva i emocije ponekad pomognu čovjeku da bolje razumije samog sebe.

– Čudno je to koliko nekome možeš da se približiš za samo nekoliko dana. Koliko tuđa suza može da postane tvoja. Koliko tuđa priča može da ti objasni sopstvenu – poručila je Marija.

“Za mene više niko od vas nije stranac”

Iako ne zna hoće li se svi ponovo naći na istom mjestu, pjevačica je istakla da će ono što su zajedno podijelili ostati dio njenog iskustva.

– Ne znam gdje će nas život odvesti, ni da li ćemo se ikada više svi naći na istom mjestu. Ali znam da poslije svega što smo ovdje podijelili, za mene više niko od vas nije stranac – napisala je.

Ipak, najdublji dio njene poruke odnosio se na lične promjene koje je osjetila tokom putovanja. Priznala je da je u jednom trenutku bila uvjerena da je na Bali došla bez pravog razloga, pitajući se šta još može naučiti i razumjeti nakon svega što joj je život već donio.

– Negdje na polovini ovog putovanja bila sam sigurna da sam došla bez razloga. Pitala sam se šta ja tražim ovdje. Šta je to što treba da razumijem, a već nisam razumjela? Šta je to što treba da naučim, a život me već nije naučio – prisjetila se.

Danas, međutim, na sve gleda drugačije. Vjeruje da njen dolazak nije bio slučajan te da se u njoj dogodila promjena koju nije očekivala.

– Danas znam da nisam došla slučajno. Odlazim sa porukama koje nikada nisu bile jasnije. I sa jednim neobičnim osjećajem da se u meni nešto pomjerilo. Tiho i bez velike drame“, priznala je.

Godinama je stizala svuda

Marija je otvoreno progovorila i o svojoj potrebi da stalno bude u pokretu, planira nove stvari i odlazi na neka druga mjesta. Kako je priznala, navikla je da uvijek postoji nešto sljedeće čemu treba da teži, zbog čega često zaboravlja da zastane i bude prisutna u trenutku u kojem se nalazi.

– Ja sam osoba koja nema mira. Uvijek negdje idem, uvijek nešto planiram, uvijek postoji neko sljedeće mjesto, neki sljedeći avion, neki sljedeći razlog da ne budem tamo gdje jesam – napisala je.

Osvrnula se i na mogućnost da je iza takvog načina života postojala potreba da od nečega pobjegne, možda čak i od susreta sa samom sobom.

– Neko bi rekao da bježim. I možda je u pravu. Možda sam godinama umjela da stignem svuda, osim tamo gdje je trebalo najviše. Do same sebe – poručila je.

A onda je uslijedilo priznanje koje možda najbolje opisuje koliko joj je ovo putovanje značilo.

– Prvi put ne želim da ostanem još malo. Želim kući – napisala je Marija.

Najviše joj nedostaju sin, majka i ljudi koji je poznaju u tišini

Nakon dana provedenih daleko od svakodnevice, pjevačica je shvatila da se najviše želi vratiti onome što joj je blisko i poznato – svom sinu, majci, prijateljima i ljudima koji je razumiju čak i onda kada nema potrebu ništa da kaže.

– Svome sinu. Svojoj majci. Prijateljima. Svima onima koji me poznaju i kada ćutim, koji me vole i kada nisam laka za voljeti, i koji će mi, sasvim izvjesno, već za dva dana jesti džigericu – napisala je uz dozu prepoznatljivog humora.

Upravo joj je ta pomisao, kako priznaje, postala posebno draga. Ono što bi joj možda nekada djelovalo kao svakodnevna obaveza ili razlog za nerviranje sada joj nedostaje.

– Ali danas mi čak i to nedostaje. Možda se to zove mir. A možda i susret sa samom sobom – dodala je.

“Možda sve ono za čim toliko dugo trčim već postoji”

Na kraju svoje emotivne objave, Marija je podijelila i najvažniju lekciju koju nosi s Balija. Ponekad čovjek ne mora otići na drugi kraj svijeta da bi pronašao nešto novo, već da bi ponovo prepoznao vrijednost onoga što već ima.

– Onaj u kojem shvatiš da nisi morala da odeš na drugi kraj svijeta da bi pronašla nešto novo, već da bi se sjetila koliko je dragocjeno ono što već imaš – napisala je.

Za Mariju je ovo putovanje, čini se, bilo mnogo više od promjene okruženja i susreta s novim ljudima. Donijelo joj je priliku da zastane, preispita vlastite navike i shvati da ne mora uvijek biti u potrazi za nečim novim.

– I ako me je ovo putovanje nečemu naučilo, onda je to da ne moram stalno negdje da stižem. Da ne moram stalno nešto da tražim. Da možda sve ono za čim toliko dugo trčim već postoji. I da me čeka kod kuće – zaključila je Marija Šerifović.

Njena poruka podsjetila je na to da se ponekad najveće promjene ne događaju uz velike odluke i dramatične preokrete, već tiho, u trenucima kada čovjek shvati da je ono za čim je tragao možda sve vrijeme bilo mnogo bliže nego što je mislio.

Avaz.ba