Vijesti
GOLMANU NAKON SMRTI FUDBALERA PRIJETI ZATVOR: Španski mediji analiziraju šta čeka Owonoa nakon stravičnog sudara!
Granica između urođenih rizika fudbala i krivičnog ponašanja ključna je za svaki pravni odgovor. Nehatično lišenje života i namjerno ubistvo imaju različite zakonske uslove i kazne, a njihova primjena zahtijeva analizu svih okolnosti i dostupnih dokaza.
Smrt Jesúsa de Miguela Alamedе, koju je ovog utorka potvrdio CD Tenerife nakon teškog sudara koji je doživio tokom utakmice protiv Andore, otvara i jedno pravno pitanje: kakve bi krivične posljedice mogao imati golman Jesús Owono?
Golman je isključen nakon incidenta koji je doveo do hospitalizacije napadača, ali se procjena sudije i eventualna krivična odgovornost zasnivaju na različitim kriterijima. Incident, koji se dogodio na sredini terena i bio je izuzetno brutalan, biće predmet analize koja prevazilazi samo sportske okvire.
Da bi se utvrdilo da li je počinjeno krivično djelo, bilo bi potrebno ispitati postupke golmana, rizik koji je njegov potez predstavljao i njegovu povezanost sa smrtnim ishodom. Sama težina posljedice nije dovoljna da se zaključi da je počinjeno krivično djelo protiv života, niti unaprijed znači da će golman biti osuđen.
Fudbal uključuje fizički kontakt i situacije u kojima tokom igre može doći do povreda. Sudska praksa prepoznaje te rizike kao sastavni dio sporta i pravi razliku između sudara i neopreznih poteza tokom igre, s jedne strane, i namjernih činova agresije, koji izlaze izvan okvira fudbala, s druge strane.
Vrhovni sud se ovom razlikom bavio u presudi iz aprila 2025. godine, koja se odnosila na namjerni napad igrača koji je prethodno bio isključen, a zatim se vratio na teren. U presudi se naglašava da sama težina posljedica nije dovoljna da bi se utvrdilo da li treba primijeniti krivično pravo. Neophodno je analizirati na koji način je došlo do postupka i kakvo se ponašanje može pripisati osobi koja ga je počinila.
Sudija Jorge Cañadas iznosi ovaj kriterij u analizi objavljenoj u časopisu InterJuez u julu 2025. godine. On objašnjava da učešće u utakmici podrazumijeva prihvatanje određenih sportskih rizika, ali ne i pristanak na to da drugi igrač namjerno postupi s ciljem da nekoga povrijedi. Njegov komentar odnosi se na opštu pravnu doktrinu, a ne konkretno na incident između Owonoa i Jesúsa de Miguela.
Član 142.1 Krivičnog zakona predviđa kaznu zatvora od jedne do četiri godine za prouzrokovanje smrti iz nehata usljed teškog nemara. Ova odredba omogućava kažnjavanje u slučaju smrti bez namjere da se nekome oduzme život, pod uslovom da su ispunjeni potrebni zakonski kriteriji.
U sportskom kontekstu, njena eventualna primjena zahtijevala bi da se najprije utvrdi da li je stvoren rizik koji prelazi dozvoljene granice i da li se nastala posljedica može pravno pripisati takvom postupku. Dakle, start koji je kažnjiv prema sportskim pravilima ne postaje automatski krivično djelo iz nehata. Granica se mora utvrditi pojedinačnom analizom svih okolnosti slučaja.
Ako se utvrdi lakši oblik nehata, član 142.2 predviđa novčanu kaznu u trajanju od tri do 18 mjeseci. Iznos kazne određuje se na osnovu dnevnih stopa, koje se utvrđuju u skladu s finansijskim stanjem osuđene osobe.
Za namjerno ubistvo predviđena je opšta kazna zatvora od 10 do 15 godina, prema članu 138.1. Njegova primjena zahtijeva dokazivanje namjere da se nekome oduzme život ili takozvane eventualne namjere, koja podrazumijeva svijest o smrtonosnom riziku i prihvatanje tog rizika, što prelazi granice običnog nehata.
Uopšteno govoreći, namjera u obliku dolus eventualis može biti utvrđena kada neko djeluje svjestan konkretnog i veoma vjerovatnog rizika od smrti i prihvata mogućnost da do takvog ishoda dođe. Sudska praksa zahtijeva oprez i detaljnu procjenu prilikom utvrđivanja takve namjere. Sama činjenica da je smrt na kraju nastupila nije dovoljna da se zaključi kako je osoba prihvatila mogućnost smrti, niti je to moguće zaključiti samo zato što je prethodno došlo do nasilnog postupka.
Ova razlika je ključna za razumijevanje mogućih kazni. Namjeran potez, svjesno napravljen prekršaj kako bi se zaustavila akcija, pa čak ni namjera da se neko povrijedi, sami po sebi ne znače postojanje namjere za ubistvo. Svaki od tih elemenata morao bi biti dokazan odgovarajućim dokazima.
Postoji i drugačija pravna mogućnost: da se dokaže namjerni napad s ciljem nanošenja povrede, ali da se smrt, koja nije bila namjeravana, pripiše nehatnom postupanju. U određenim slučajevima sudovi su primjenjivali istovremeno odredbe o namjernom nanošenju povrede i nehatnom prouzrokovanju smrti, koristeći pravila o sticaju krivičnih djela. Zbog toga se za ovaj scenario ne može unaprijed odrediti jedna konkretna kazna zatvora bez poznavanja utvrđenih činjenica i njihove pravne kvalifikacije.
Za prouzrokovanje smrti iz nehata usljed profesionalnog nemara predviđena je i posebna zabrana obavljanja profesije u trajanju od tri do šest godina. Međutim, ova kategorija se ne primjenjuje samo zato što je osoba profesionalni fudbaler. Potrebno je dokazati kršenje konkretnih profesionalnih obaveza.
Državno tužilaštvo je objasnilo ovu razliku prilikom analize pojma profesionalnog nehata. Ključni element predstavlja kršenje tehničkih i sigurnosnih zahtjeva koji su svojstveni određenoj djelatnosti, zbog čega bi eventualna primjena ove odredbe na sportistu morala biti posebno obrazložena.
Član 80 omogućava uslovnu odgodu izvršenja kazne, pod određenim uslovima, za kazne zatvora koje ne prelaze dvije godine. Sud prilikom donošenja odluke mora uzeti u obzir raniju osuđivanost počinioca, okolnosti krivičnog djela i ličnost osuđene osobe, kao i naknadu pričinjene štete. Ispunjavanje granice od dvije godine samo po sebi ne garantuje uslovnu osudu.
Eventualna presuda mogla bi uključivati i obavezu naknade materijalne i nematerijalne štete. Visina naknade zavisila bi od dokazane štete i broja osoba koje imaju pravo na odštetu.
Smrt Jesúsa de Miguela Alamedе, koju je ovog utorka potvrdio CD Tenerife nakon teškog sudara koji je doživio tokom utakmice protiv Andore, otvara i jedno pravno pitanje: kakve bi krivične posljedice mogao imati golman Jesús Owono?
Golman je isključen nakon incidenta koji je doveo do hospitalizacije napadača, ali se procjena sudije i eventualna krivična odgovornost zasnivaju na različitim kriterijima. Incident, koji se dogodio na sredini terena i bio je izuzetno brutalan, biće predmet analize koja prevazilazi samo sportske okvire.
Da bi se utvrdilo da li je počinjeno krivično djelo, bilo bi potrebno ispitati postupke golmana, rizik koji je njegov potez predstavljao i njegovu povezanost sa smrtnim ishodom. Sama težina posljedice nije dovoljna da se zaključi da je počinjeno krivično djelo protiv života, niti unaprijed znači da će golman biti osuđen.
Prvo pitanje glasi: da li postupak golmana prelazi granice inherentnih rizika fudbala?
Fudbal uključuje fizički kontakt i situacije u kojima tokom igre može doći do povreda. Sudska praksa prepoznaje te rizike kao sastavni dio sporta i pravi razliku između sudara i neopreznih poteza tokom igre, s jedne strane, i namjernih činova agresije, koji izlaze izvan okvira fudbala, s druge strane.
Vrhovni sud se ovom razlikom bavio u presudi iz aprila 2025. godine, koja se odnosila na namjerni napad igrača koji je prethodno bio isključen, a zatim se vratio na teren. U presudi se naglašava da sama težina posljedica nije dovoljna da bi se utvrdilo da li treba primijeniti krivično pravo. Neophodno je analizirati na koji način je došlo do postupka i kakvo se ponašanje može pripisati osobi koja ga je počinila.
Sudija Jorge Cañadas iznosi ovaj kriterij u analizi objavljenoj u časopisu InterJuez u julu 2025. godine. On objašnjava da učešće u utakmici podrazumijeva prihvatanje određenih sportskih rizika, ali ne i pristanak na to da drugi igrač namjerno postupi s ciljem da nekoga povrijedi. Njegov komentar odnosi se na opštu pravnu doktrinu, a ne konkretno na incident između Owonoa i Jesúsa de Miguela.
Od jedne do četiri godine zatvora ako se dokaže teški nemar
Član 142.1 Krivičnog zakona predviđa kaznu zatvora od jedne do četiri godine za prouzrokovanje smrti iz nehata usljed teškog nemara. Ova odredba omogućava kažnjavanje u slučaju smrti bez namjere da se nekome oduzme život, pod uslovom da su ispunjeni potrebni zakonski kriteriji.
U sportskom kontekstu, njena eventualna primjena zahtijevala bi da se najprije utvrdi da li je stvoren rizik koji prelazi dozvoljene granice i da li se nastala posljedica može pravno pripisati takvom postupku. Dakle, start koji je kažnjiv prema sportskim pravilima ne postaje automatski krivično djelo iz nehata. Granica se mora utvrditi pojedinačnom analizom svih okolnosti slučaja.
Ako se utvrdi lakši oblik nehata, član 142.2 predviđa novčanu kaznu u trajanju od tri do 18 mjeseci. Iznos kazne određuje se na osnovu dnevnih stopa, koje se utvrđuju u skladu s finansijskim stanjem osuđene osobe.
Namjerno ubistvo zahtijeva dokazivanje drugačije namjere
Za namjerno ubistvo predviđena je opšta kazna zatvora od 10 do 15 godina, prema članu 138.1. Njegova primjena zahtijeva dokazivanje namjere da se nekome oduzme život ili takozvane eventualne namjere, koja podrazumijeva svijest o smrtonosnom riziku i prihvatanje tog rizika, što prelazi granice običnog nehata.
Uopšteno govoreći, namjera u obliku dolus eventualis može biti utvrđena kada neko djeluje svjestan konkretnog i veoma vjerovatnog rizika od smrti i prihvata mogućnost da do takvog ishoda dođe. Sudska praksa zahtijeva oprez i detaljnu procjenu prilikom utvrđivanja takve namjere. Sama činjenica da je smrt na kraju nastupila nije dovoljna da se zaključi kako je osoba prihvatila mogućnost smrti, niti je to moguće zaključiti samo zato što je prethodno došlo do nasilnog postupka.
Ova razlika je ključna za razumijevanje mogućih kazni. Namjeran potez, svjesno napravljen prekršaj kako bi se zaustavila akcija, pa čak ni namjera da se neko povrijedi, sami po sebi ne znače postojanje namjere za ubistvo. Svaki od tih elemenata morao bi biti dokazan odgovarajućim dokazima.
Postoji i drugačija pravna mogućnost: da se dokaže namjerni napad s ciljem nanošenja povrede, ali da se smrt, koja nije bila namjeravana, pripiše nehatnom postupanju. U određenim slučajevima sudovi su primjenjivali istovremeno odredbe o namjernom nanošenju povrede i nehatnom prouzrokovanju smrti, koristeći pravila o sticaju krivičnih djela. Zbog toga se za ovaj scenario ne može unaprijed odrediti jedna konkretna kazna zatvora bez poznavanja utvrđenih činjenica i njihove pravne kvalifikacije.
Moguća zabrana bavljenja profesijom takođe nije automatska
Za prouzrokovanje smrti iz nehata usljed profesionalnog nemara predviđena je i posebna zabrana obavljanja profesije u trajanju od tri do šest godina. Međutim, ova kategorija se ne primjenjuje samo zato što je osoba profesionalni fudbaler. Potrebno je dokazati kršenje konkretnih profesionalnih obaveza.
Državno tužilaštvo je objasnilo ovu razliku prilikom analize pojma profesionalnog nehata. Ključni element predstavlja kršenje tehničkih i sigurnosnih zahtjeva koji su svojstveni određenoj djelatnosti, zbog čega bi eventualna primjena ove odredbe na sportistu morala biti posebno obrazložena.
Kazna zatvora ne znači uvijek i odlazak u zatvor
Član 80 omogućava uslovnu odgodu izvršenja kazne, pod određenim uslovima, za kazne zatvora koje ne prelaze dvije godine. Sud prilikom donošenja odluke mora uzeti u obzir raniju osuđivanost počinioca, okolnosti krivičnog djela i ličnost osuđene osobe, kao i naknadu pričinjene štete. Ispunjavanje granice od dvije godine samo po sebi ne garantuje uslovnu osudu.
Eventualna presuda mogla bi uključivati i obavezu naknade materijalne i nematerijalne štete. Visina naknade zavisila bi od dokazane štete i broja osoba koje imaju pravo na odštetu.
